PRESS

***

When I was in Serbia earlier this year, singer-songwriter and poet's son Miloš Zubac told me he had disbanded his band PRKOS DRUMSKI (www.crvenifenix.wix.com/prkos-drumski). He said the band would produce one last album that he hoped would be a good one, maybe even a classic. With a minimum of fuss Mi smo se već sreli **** (VIGVAM) is now with us and available for download on Bandcamp.com.

This is not a long, drawn-out goodbye. The album is short and sweet and harks back to the band's beginnings, with it's original line-up gathering for the musical equivalent of a group hug. This music has been made instinctively and naturally, the band's members nudging each other along the road to beauty with knowing glances rather than the spoken word. The performances are full of affectionate warmth and creative tensions are completely absent. The people who made this album are friends and always will be.

Zubac's deeply poetic, mantra-like lyrics are glimpses into moments of beauty, spirit and the mysticism in the rites of passage of our lives. There is both doubt and belief in these songs; there are answers and questions; there is simplicity of meaning and subtle abstract.

As with all Prkos Drumski's albums, vocals are shared and on this occasion four equally wonderful performers provide the sonic variety that is an important ingredient in the band's works. Zubac's deep, rich vocals are soulful and affecting. He sounds like a wise old sage with a heart full of the knowledge that life is not forsaken. Isidora Milivojević, who left the Prkos Drumski fold some seven years ago, returns to provide four stunningly beautiful and mesmerising vocals. Particularly on the title track, which translates as 'We Have Met Before', she achieves a wonderful, ethereal, yearning beauty.

The songs are infused with simplicity and purity. Some are minimal and bare like naked confessions while others are full and cosy like a reassuring security blanket. The particularly beautiful 'Porubljene reči', which features a lovely, understated vocal provided by Zubac's wife, Dragana, has a lone plucked electric guitar accompanied by distant, resonant keyboard notes that seem to hang in the air. The song 'Dugo te već nema' appears twice in radically different versions and closes the album with a keyboard-led chill-out that has touches of unlikely but very effective slide guitar.

Zubac is a supreme catalyst and would not preside over anything less than creative. This is an album of organic, living folk music. It's roots are ancient as mountains in parts, imbued with a wistful nostalgia but the music does not live in the past and reaches towards a hopeful future. I don't believe this is the last time these people will make music together but it may be the last time they press the Record button and call it Prkos Drumski.

Eddie Cooney / for United Kingdom music R2 Magazine (Rock'n'Reel)
September/October 2015 Issue (No 53)
(www.rock-n-reel.co.uk)

***

Occasionally an album comes out of nowhere and spears the heart of a music lover. Once in a very occasional while on first listen you just know you will love and cherish an album for the rest of your days. "Vreme ispred nas" by PRKOS DRUMSKI ***** (BRLOG RECORDS ) is such an album for me.

Prkos Drumski is a fellowship of musicians from Novi Sad in the north of Serbia. They are a perfect example of why I love this art more than anything and why so much of my budget goes on shiny discs from unknown corners of Europe. I played the album three times in a row on first listen and was utterly blown away by an uncluttered, pure music of absolute simplicity.

Prkos Drumski's music is the sound of an aching melancholy suspended on fragile threads of delicate splendour and Vreme ispred nas is an album on which they search their very hearts and souls for meaning while attempting to capture the elusive butterfly of beauty. Gently plucked acoustic guitars are complemented by restrained piano, flute and percussion and little else. Lonely vocals soar off into the ether to be joined there by warm, friendly harmonies that urge the lead on to ever-elevated heights of expression.

Essentially, all the songs come from a similar, down-tempo, melancholic place but different vocalists take lead duties and emphasise the individuality of each piece. There's a pastoral feel to the music, as if Mother Nature and the band wrote and arranged all the songs outdoors on a fine summer's evening as the light faded. I would love to hear this music in such a setting. It would be perfect.

Author: Eddie Cooney / for United Kingdom music magazine R2 (Rock'n'Reel)
September/October 2009 Issue (Vol2 No17)
(www.rock-n-reel.co.uk)

***

...The road from Vienna eventually led to Novi Sad in Serbia where we were greeted like long lost siblings by the very wonderful PRKOS DRUMSKI. They recently released a mini-album of previously lost recordings, Jesenje Lišće. Fragments of songs and studio chatter, like a private window into Prkos Drumski’s creative process, are interspersed with a pocketful of beautiful gems that would otherwise have been lost to the world...

Excerpt from Eddie Cooney's Traveling Diary / for United Kingdom music magazine R2 (Rock'n'Reel)

***

When I met Serbian band PRKOS DRUMSKI (prkosdrumski.bandcamp.com) last year they were already in a state of transition. Change was in the air following the recording of their third album, Alhemija (VIGVAM) ***** and it is the sound of a band reaching the point of evolution. The album opens with the sound of falling rain and the rumbling of thunder and this introduces the rather beautiful acoustic ballad 'Pesama Poj' – like the sun breaking through storm clouds and warmth replacing cold.

The song, like many others on the album, has a gently insistent, mantra-like quality and is built around a tenderly plucked, repeating guitar figure. A lone female vocal is joined by others in intimate harmony before a male vocal begins a mesmerising chant like ancient-sounding Native Americans around a camp fire.

On the following track, 'Šaman' the roles are reversed with female vocals taking up the chanting and band chief, Miloš Zubac, taking the lead vocal. 'Šaman' also includes the introduction of hypnotic electric guitar and percussion. The sound is slightly harder but only slightly. Nevertheless, 'Šaman' could be the first Prkos Drumski dance track. It is simply impossible to prevent your body moving when listening to the track.

The breadth of instrumentation on this album is far greater than the band's previous works, which lends a lot of sonic variety to the project. Some tracks include lengthy instrumental sections with dream-like qualities that draw the listener into the depth of each piece. Given the right frame of mind it is easy to get lost in and leave the world behind for an hour or two. Each track is an individual masterpiece distinct from the others.

The wistful instrumental 'Vilindar' is a million miles away from the achingly beautiful ballad 'Kap Po Kap' and yet both songs are mesmerising in different ways, perfectly complementing each other. Prkos Drumski is my favourite band of the last five years or so. Three precious albums in a row is quite an achievement. Long may they continue to strive for the impossibly beautiful...

Eddie Cooney / for United Kingdom music R2 Magazine (Rock'n'Reel)
November/December 2012 Issue (No 36)
(www.rock-n-reel.co.uk)

***

PRKOS DRUMSKI CD ALHEMIJA / VIGVAM, 2013.

Nesvakidašnji i potpuno neočekivani album. Istinski deluje kao neka isceljujuća mantra. Vrlo moćno, hipnotički delotvorno. Jedanaest veoma specifičnih umetničkih kreacija-koliko se nalazi na albumu Alhemija - zaista ima to alhemičarsko dejstvo i transcendentalnu metafiziku.

Ovo nisu glasovi (muški i ženski), a jesu, ovo nisu gitare i perkusije, a jesu. Ovo nije divljanje gitarama i bubnjevima, ovo jeste divljenje umetnosti. U subotnje jutro kada pišem ove redove, krivim sebe što ovaj raritetan CD nisam stavio u CD plejer ranije.

Očekivajući standardni srpski i balkanski rokenrol kliše na CD-u Alhemija, dobio sam odmor, predah, opuštanje, svojevrsnu nirvanu, pa i tihovanje. Ne preterujem, CD Prkosa Drumskog to svakako jeste. Ne bih izdvajao ni jedan zvučni dokument posebno, jer je to krajnje nepotrebno, ovaj CD se sluša i doživljava kao jedna kompletna i skladno stvorena celina.

Ovo je bajka, totalno neprimerena a potrebna vremenu u kojem živimo- vremenu brutalnog dobronamernika. Na ovom CD-u su sve dobronamernici i dobronamernice. Verujte da mi se reči i rečenice ispisuju same od sebe dok slušam ovo CD ostvarenje.

Ne bih mogao da mu nađem paralelu na domaćem diskografskom patosu i nebu. Pokušavam, ali, bar u ovom trenutku, to ne uspevam da uradim. Da, sad sam se setio, ovo nisu tekstovi za pesme, ovo je fina i sofisticirana poezija. Da, da, baš to - poezija. Maestralno!

Milan B. Popović / CD ćošak NM 123

***

PRKOS DRUMSKI CD SVETLOST I PUSTOTA / ROCK SVIRKE NOVI SAD / BRLOG RECORDS ZADAR, 2013.

Redakcija on-lajn muzičkog portala Rock Svirke s ponosom nam predstavlja novi album neumorne i istrajne novosadske grupe Prkos Drumski – Svetlost i pustota. Sa izuzetkom uvodne pesme De profundis, album je u potpunosti sniman uživo, na različitim koncertima, ili u studijskim, sobnim i garažnim prostorima, u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Reč je o reprezentativnom izboru živih pesama i singlova, koji obuhvata vreme od 2003. do 2013. godine. Album krasi prepoznatljivo autorsko i glasovno trojstvo Prkosa Drumskog – na njemu su zastupljene pesme Miloša Zubca, Isidore Milivojević i Sonje Šešlije.

To će, siguran sam, obradovati sve dugogodišnje privrženike i ljubitelje sastava, budući da dobijaju još jedan klasičan, brendiran album ove jedinstvene pojave na srpskoj i regionalnoj muzičkoj sceni. Uz odlike po kojima se bend godinama prepoznaje – poetičnost, setu i eteričnost - album predstavlja i manje poznato lice Prkosa Drumskog.

Pojedine pesme na albumu otkrivaju dinamičnu koncertnu družinu koje se ne libi da uživo svira maštovito, neupeglano i žestoko. Jedna od takvih je energična Desi se tako da promakne dan, stari koncertni standard Prkosa Drumskog, sada prvi put objavljen na službenom izdanju. Takođe, album donosi izvornu singl verziju pesme Vilindar u veličanstvenih jedanaest minuta trajanja, kao i posvetu bratskom hrvatskom bendu Olovni Ples, himničnu Cvijetom cvjetaj, srce moje.

Među najdragocenijim snimcima svakako je nadahnuta koncertna verzija Bretonovog sna, koja označava povratak Bokeljke Isidore Milivojević nastupima nakon petogodišnjeg odsustva sa scene. Na albumu se pojavljuju svi muzičari i autori koji su u proteklih deset godina, s Milošem Zubcem kao osnivačem i neformalnim vodičem, radili ili još stvaraju u ovom sastavu. Žanrovski i stilski, mogu se čuti razne kreativne faze u nekoliko inkarnacija benda. Ambijentalni i eksperimentalni folk, folk-rok, bluz i šansona, pre svega na srpskom, a potom na francuskom i engleskom jeziku.

Treba napomenuti da su urednici izdanja Nebojša Petrović i Stipe Periša. Svetlost i pustota je peto izdanje benda. Prkos Drumski je sastav, koji se, nedvosmisleno je i istinito, potpuno razlikuje od svega što regionalna scena današnjice uporno nudi. Prkos Drumski je, verovali ili ne, sasvim svoj, unikatan, prepoznatljiv umetnički pečat, dostojan svake slušalačke pažnje. Oni se ne povode in tendencijama, in strujanjima, trendovima. Oni istražuju duboke i bogate resurse svojih unutarnjih muzičkih, umetničkih i duhovnih bića. Zaslužuju svaki vid medijske podrške. Samo jedna od takvih je i ova, koju upravo čitate. Na kraju , ali ne i kao najmanje bitno, Prkos Drumski, godinama uspešno prkosi neukusu i diže maestralni muzičko-tekstualno-vokalni ukus na nivo samog trona i najvišeg pijadestala koji je trenutno, u datim produkcijskim i tehničkim uslovima, moguć. Muze su radosne i darežljive, na našu sreću!

Milan B. Popović izvor: Novi magazin 130

***

In what feels to me like tying up loose ends and filling in the gaps of the band's legacy before moving on to its next stage, Novi Sad's PRKOS DRUMSKI have released two albums barely three months apart. Both albums, Svetlost i pustota **** (ROCKSVIRKE) and Nemir sveta **** (BRLOG RECORDS) are available for free download at www.bandcamp.com and are a treasure trove of lost tracks and live performances as might appear on extra bonus discs in a boxed set. Svetlost i pustota contains tracks from as early as 2004 and as late as 2013. It is bookended by versions of one of the band's earliest songs "De Profundis", from each of those years.
There are important performances by band members who have passed through the ranks but deserve recognition for their influence on its subsequent development. Prkos Drumski is essentially a folk band but this album evidences the breadth of its ambition and experimentation with excursions into blues and rock. Not everything is entirely successful. "Rejoice" has a trite and flawed English-language lyric that spoils some wonderful playing but that is the nature of the beast that is experimentation. It is only by playing with fire that you capture the beauty of the flame...

Eddie Cooney / for United Kingdom music R2 Magazine (Rock'n'Reel)
Issue (No 45)
(www.rock-n-reel.co.uk)

***

...Nemir sveta has one of the most beautiful album covers I've ever seen with a striking photo of pregnant band member, Dragana Zubac. The album is dubbed an "authorised live bootleg" and features tracks from the single recording session that also produced the 2010 album Jesenje lišće ****. Like that album it features fragments of recordings and band chatter between songs with glimpses into the band's creative processes. Some of the arrangements are bare and minimal but naked beauty is sometimes the most beautiful and some of these performances are as good as anything the band has produced.
It's not as there are any obvious gaps in the band's development to fill. This is the creative process that eventually led to the release of the album Alhemija ***** but the fact that the band recorded enough music for two albums in just the one night shows how incredibly creative they are. Band leader Miloš Zubac is the opposite of a dragon sitting on a treasure unwilling to share a single gold coin. He is a man who understands the importance of legacy, and if he is in a possession of treasure he is going to share it.

Eddie Cooney / for United Kingdom music R2 Magazine (Rock'n'Reel)
Issue (No 45)
(www.rock-n-reel.co.uk)

***

Brlog Rec. Prkos Drumski : Vreme Ispred Nas (SB,2009)***°

Having noticed how the Croatian hand made label Brlog records were locally also distributing Jahrtal’s latest release, from then I came to the original Serbian acoustic band Prkos Drumski. Their release contains nine songs accompanied by acoustic guitar arrangements, sparse keyboard textures here and there, but mostly a little bit of additional piano, and some flute improvisations, mostly sung by a delicate, gentle and beautiful female vocalist or a few times an equally gentle male vocalist. A few tracks have additional cello touches. On the 5th track, the only track with additional conga percussion, the instrumental improvisations are a bit stretched, lasting longer. A very enjoyable release but I still hope they will add more improvisational time to the arrangements in future so that they can reach Sedmina’s areas better so that each foreign listener will find full a range of enjoyment. The necessary elements to direct the music that way are already here. Very nice!

Gerald Van Waes / PSYCHE (van het) FOLK

***

Kaže svemrežje kako je Alhemija četvrti album muzičke družine/bande prikladnog imena Prkos Drumski, formalno su iz Novog Sada premda što stalnih a što gostujućih članova ima iz raznih gradova regije. Godina prvih prkosno drumskih koraka spominje se 2000, a ime „prvog među jednakima” glasi Miloš Zubac. Vreme ispred nas (2009) i Jesenje lišće (2010) dva su službena izdanja benda koja su prethodila albumu Alhemija, na kojem se kako negdje pročitah nalazi svojevrsni dnevnik „trogodišnjeg putovanja, prisnog drugovanja i stvaralačke interakcije u najkreativnijem periodu postojanja ove družine”.

Ono što se odmah može primjetiti pri prvom kontaktu (kao što je kod mene slučaj) sa materijalima ovog benda jeste duh putujuće muzičke družine, inzistiranje na nekoj vrsti kreativnog kaosa koji će iz svakog pojedinca izvući ono najbolje što nosi u sebi. Kao pojedinac - bitan si, ali opet sa druge strane ne toliko bitan da će bez tebe kotač stati. Jedan padne, drugi ustane, banda ne staje.

Osim gorespomenutog Miloša, tu su Sonja Šešlija, Miloš Drobnjaković (poznato mi je ovo ime zbog raznih produkcijskih suradnji sa Olovnim Plesom i Nevjernim Tomom), Sanja Marković, te Vanja Srdić i barem još desetak prijatelja i suradnika koji su dali svoj obol albumu Alhemija, od meni poznatih ljudi, između ostalog primjećujem imena finih i kulturnih momaka iz Olovnog Plesa. Ono što takva brojnost i šarolikost donosi jeste fantastični instrumentalni raspon od akustičnih gitara, preko laute, saksofona, syntha, električne mandoline pa do perkusija i dipli, te gotovo čitavog zbora na back vokalima.

Vokalno se album oslanja na zavodljivi, pomalo mistični vokal Sonje Šešlije koji priziva neka davna vremena, slike u glavi upućuju na dugokose vile svježom travom ovjenčane, logorske vatre, mlade djeve koje pjesmom ispraćaju hrabre momke u konačni boj – Pesama poj, tu je i glas sirene koji izvire iz tamne dubine zvučne kulise na numeri Vilindar. Sa druge strane rijeke je Šaman, prva pjesma na albumu koja predstavlja Miloša Zubca u ulozi vodećeg vokala, nešto brži ritam uz zborno „heja heja hoka hej” stvara atmosferu iskonskih obreda indijanskih plemena, meni osobno prvi favorit čitavog albuma pogotovo nakon što sam pogledao video zapis live izvedbe. Moj naklon.

Izbor instrumenata kao što je lauta te mandolina, uz dodatak perkusija, uspijevaju stvoriti atmosferu koja vas uistinu vraća na stranice nekih davno pročitanih knjiga, i to je ono što me najviše fascinira u muzici Prkosa, spoj orijenta, bizanta i tradicije sjevernoameričkih tradicionalni napjeva – zvuči nemoguće? Pomalo da, dok ne čujete album Alhemija.

Na dan kada ovo pišem (21.9) rođen je Milan Mladenović, iz nekog razloga pjesma Dolazi vreme, pogotovo muzički uvod i prvi stihovi koje pjeva Zubac, strašno me podsjećaju na Milana, na EKV, iako Šaman i dalje ne izlazi iz uha, ova osmominutna stvar je u nogometnom žargonu kapetan ovog albuma koji simbolično ima 11 numera na kontu, stihovi pokojnog pjesnika Nikite Staneskua uz zaista bogatu instrumentalnu podlogu koja se u osam minuta razvija poput nakićenog perzijskog ćilima – zvuče – ma znate kako zvuče? Tako da ih želite slušati još, još, još...

Nakon uistini dojmljive Dolazi vreme koja je šesta numera po redu, album na preostalih pet pjesama prelazi u nešto mirnije, akustičarske, šansonjerske vode koje otvara lagana stvar Srebrne ribe u kojoj se Sonji kao vokal pridružuje Sanja Marković. A onda – Avalon – balada, Miloš pjeva, akustara dominira, stihovi prožeti sjetom, nostalgijom, nekom melankonijom, da ne kažem tugom:

„Toliko me danas, tuga lomi, toliko me, danas tuga....moja voljena...”

Uglavnom, ne preporuča se konzumacija nakon (ne svojom voljom) friških prekida ljubavnih veza, u blizini rakije i provalije.

Završna trojka albuma počinje sa uglazbljenim stihovima (u odmetničkim krugovima neizostavnog) Miroslava Mike Antića Kap po kap u režiji Sonje Šešlije, na koju se nastavlja naslovna pjesma albuma, Alhemija, gotovo osmominutna sanjiva balada kroz koju vas vodi Miloš potpomognut back vokalima, a sve završava sa lijepom, laganom pop rock numerom Kad noću budiš se, u kojoj Sonja još jednom pokazuje svu raskoš svojih vokalnih preobrazbi i mogućnosti da se uvuče pod kožu stihu i melodiji.

Sve u svemu, Alhemija nije album za svaki dan i za svakoga, ukoliko se opustite, prepustite i dozvolite da vas muzika obuzme, krenuti će te na divno putovanje praćeni umiješnim muzičarima koji će vas voditi bajkovitim krajolicima s onu stranu stvarnosti gdje vrijede sasvim druga pravila, gdje su emocije svilene niti vodilje koje samo trebate pratiti, puna srca i otvorene duše.

Mihael Pinter, Soundguardian

***

Prkos Drumski - Svetlost i pustota (2013)

http://prkosdrumski.bandcamp.com/

Deset godina postojanja Prkosa drumskog zaslužilo je jednu ovakvu ploču. Pesme su iz raznih delova njihove karijere, kroz album prolaze svi (baš svi!) muzičari koji su u Prkosu ikada svirali i provlači se ono što karakteriše svaku reinkarnaciju ove grupe a to je nekakva suptilna lepota. Nema tu ni traga nametljivosti, želje za komercijalnim uspehom ili agresivnosti. Poezija je neodvojiv sastojak muzike Prkosa drumskog što ne čudi ako se ima u vidu porodično stablo Miloša Zubca. O albumu detaljna objašnjenja je dao on sam u intervjuu koji možete preslušati OVDE. Žanrovski se muzika kreće od tradicionalnog engleskog folka do neofolka. Ako bih pokušao da koristim domaće reference, rekao bih da Prkos drumski sledi liniju koju su zacrtali Suncokret, Lutajuća srca iz Niša i Jadranka Stojaković davnih sedamdesetih godina prošlog veka na akustičnim večerima omladinskog festivala u Subotici. Moji lični favoriti su svakako izvanredna obrada pesme Olovnog plesa Cvijetom cvijetaj, srce moje (inače, pesma kontroverznog hrvatskog književnika Ivana Aralice), pa De Profundis, koja kao da je izašla ispod čekića grupe Fairport Convention, pa Rejoice, bluz na način Prkosa drumskog, pa Vilindar, koji me asocira na Mariee Sioux, čija singl verzija sa ovog albuma traje 11:55 minuta (pitam se koliko traje album verzija!?!), a koja ni u jednom trenutku ne postaje dosadna. Ni ostale pesme mnogo ne zaostaju, pa je slušanje ovog albuma predstavlja pravo zadovoljstvo. Neko ko se prvi put susretne sa Prkosom drumskim preko ovog albuma, sigurno će se zapitati kakvi li su im studijski albumi, kad je ova kolekcija živih snimaka i outtake-ova ovako dobra. Taj neko svoju radoznalost lako može da zadovolji odlaskom na Bandcamp, što najtoplije preporučujem!

Srđan Strajnić

***

Eh, da su srednjevjekovni alkemičari barem znali tajnu recepturu pretvaranja kamena u zlato kako to radi novosadski kolektiv Prkos Drumski na svom vrlo dobrom četvrtom albumu…

O Prkosu Drumskom mogli ste već čitati na pokojnoj Mikrofoniji i nešto manje na Zlom Hadži (hajde, priznajte da niste, oprostit ću vam ). Za one koji pate od Alzheimera, kratak podsjetnik: riječ je manje o bendu a više o akustičnom kolektivu glazbenika iz raznih gradova Srbije okupljenih oko novosadskog pjesnika Miloša Zupca. Kad kažem „kolektiv”, to vam je poput one legendarne izjave Edija Maružina iz Gustafa kad su ga pitali koliko će ljudi biti na pozornici na nekoj svirci, na što je on lakonski odgovorio: „A ne znan, kol’ko ih dojde” . Tako otprilike funkcionira i Prkos Drumski: na njihovim nastupima zna ih biti pet, šest, sedam pa i više, a popis ljudi koji su svirali na ovom izdanju dugačak je poput telefonskog imenika nekog većeg sela.

Tako su na albumu Alhemija radili stalni članovi benda: Miloš Zubac (vokal, gitara), Sonja Šešlija (vokal, gitara), Miloš Drobnjaković (bas, električna mandolina, synth, usna harmonika, perkusije), Sanja Marković (vokal, perkusije, saksofon, diple) i Vanja Srdić (perkusije), a na snimanju su gostovali i stari članovi benda: Dragana Zubac (vokal), Aleksandar Milivojević Kum (gitara), Nevena Stefanović (vokal, gitara), Ewald Spiss (lauta), Bojan Rađenović (bubanj, prateći vokal), Vjeran Pavlović (bas, prateći vokal) te Stipe Periša i Siniša Mladenović kao prateći vokali. Jeste se umorili? Priznajem da ja jesam. Album je sniman u beogradskom studiju Sound Guru Studios kod Miloša Drobnjakovića, koji je, osim što je svirao sve zamislive i nezamislive instrumente, još bio i snimatelj i producent, a album je izdan za novu etiketu Kreativni centar Vigvam iz Novog Sada. Toliko o tehnikalijama…

Sadržajno, zvuk Prkosa Drumskog nije se mnogo promijenio u odnosu na prethodna dva albuma (Jesenje lišće i Vreme ispred nas). Osnovnu potku njihovih pjesama i dalje čini međuigra akustičnih gitara uz laganu i nenametljivu pratnju ostalih instrumenata te izmjena lead vokala Miloša i Sonje, što je od početka bio trademark benda kojemu su ostali vjerni do danas (u međuvremenu je Sonja istupila iz kolektiva, što je velika šteta), uz naravno fenomenalne poetske tekstove koji govore o ljubavi, životnim radostima, nadi, čežnji te – jako bitno kod benda – o prirodi i ekologiji. Sonjin vokal je anđeoski nježan, lijep i krhak, tako da njene pjesme zvuče poput uspavanki vila i vilenjaka iz Tolkienovih knjiga (a ni usporedbe s Ritchie Blackmorovim projektom Blackmore’s Night nisu bez osnove), dok Milošev vokal daje pjesmama izraženiju folk-rock notu koja zvuk Prkosa odvodi iz Tolkienovog izmaštanog svijeta u stvarnu, protestnu Ameriku 60-ih i 70-ih godina.

11 pjesama na „Alhemiji“ (10 pjesama plus kratki instrumentalni uvod) dokument su, kako kaže ovitak, „trogodišnjeg putovanja, prisnog drugovanja i stvaralačke interakcije u najkreativnijem periodu postojanja ove družine”. Posjetiteljima njihovih koncerata većina ovih pjesama je poznata jer čine okosnicu njihove standardne set liste, poput Šamana, na tekst beogradske pjesnikinje Svetlane Fucić, s prepoznatljivim „hoka hej” refrenom koji zvuči poput starog indijanskog plesa kojim se doziva kiša (u mom slučaju to im odlično uspijeva jer kad god sam ih gledao, a gledao sam ih pet-šest puta, padala je kiša ). Tu je i prekrasna, gotovo programatska Dolazi vreme, na tekst pokojnog rumunjskog pjesnika Nikite Staneskua, stvar poznata s jednog od njihovih prethodnih izdanja za Čoporov Brlog Records, ovdje u sjajnoj, ponovo snimljenoj i produljenoj osam i po minutnoj verziji koja traje li ga traje ali svejedno poželite da traje još dulje i da nikad ne prestane.

Pesama poj je najavni singl albuma za koji je snimljen i šumski video spot koji savršeno paše uz Sonjinu vokalnu interpretaciju, a tu je i vilinski lijepa Šumski put, rezultat međunarodne suradnje s Ewaldom Spissom, austrijskim glazbenikom i umjetnikom i velikim prijateljem benda u čijoj kući u Tirolu su snimljene neke dionice albuma. Na tri pjesme gostuju tri četvrtine sastava Olovni ples iz Dugog Sela, također veliki prijatelji Prkosa i suradnici u neformalnom pokretu zvanom Novi odmetnici, dok se u pjesmi Šaman može čuti prepoznatljivi promukao i opor vokal Stipe Periše.

Najljepše pjesme na albumu su atmosferična Avalon (nema veze s istoimenom pjesmom Roxy Musica) koju je otpjevao Miloš te Kap po kap Sonje Šešlije, na tekst pjesnika Miroslava Antića, legitimni nasljednik meni po ljepoti njihove neprevaziđene Godine neke daleke. Što ćete, matoru plačipičku poput mene takve balade uvijek bace u sevdah…:) Tu je i naslovna stvar Alhemija, jedna od najstarijih u bendovom opusu, koja je tek sad zabilježena na disku „kako Bog zapovijeda”, u stilu i duhu Joan Baez u njenim najboljim danima.

Uostalom, što da vam pričam, ako se već molite u prkosnoj drumskoj crkvi vjerojatnost je da ste ovo izdanje već preslušali ili nabavili (Alhemija se u cijelosti može poslušati na bendovoj Bandcamp stranici http://prkosdrumski.bandcamp.com/) a ako ne, vi ste izvan svakog spasenja i blagoslova koji vam ovakva glazba može podariti. Alhemija je dokument jednog vremena, kolekcija pjesama koje predstavljaju kako ovaj stalno mijenjajući kolektiv (da parafraziram našeg pjesnika Petra Preradovića: „Stalna u tom bendu samo mijena jest”) zvuči u ovom trenutku, a zvuči sjajno i nadahnuto. Album predstavlja akumulaciju koncertnog iskustva, radosti sviranja, uživanja u glazbi ali i prijateljstva među članovima koje je od početka bilo temelj njihovog stvaralačkog odnosa. Prkos Drumski neće ni ovim albumom postati prihvaćeni od strane mainstream publike, no njima to nije ionako ni bitno.

Ako ovaj album ne poslušate, vi ste na gubitku. Hoka hej!

Mirsad Hadžo Mujkanović

***

“We then took the Croatian coastal road to the Montenegrin city of Kotor on the final leg of our odyssey where we were to meet husband and wife musicians, ALEKSANDAR MILIVOJEVIC and ISIDORA LAZAREVIC, who were original members of Continental Drift favourites Prkos Drumski (...) ...We met Milivojevic and Lazarevic at a restaurant in Kotor were we imbibed alcoholic beverages of various hues and flavours, in another one of the most relaxed and enjoyable evenings I’ve ever had. It wasn’t long before the acoustic guitars came out and once again we were treated to some fine impromptu performances. I have been in awe of Lazarevic’s voice since my first hearing of the aforementioned Vreme Ispred Nas and here she was in the flesh, giving a private performance of songs from that very album. It felt like the whole of Kotor stopped in admiration while the moon ascended and the stars began to sparkle: the perfect ending to a wonderful journey.”

Eddie Cooney, R2 Magazine vol 38

***

“...The performance also featured new songs heavily influenced by electric guitarist, Milovan Đuđić. Prkos Drumski played the blues and one song was like a Memphis soul pastiche. Taking such a well-worn direction so obviously risks sacrificing some of the band's originality for the sake of adventure. The new Prkos Drumski has lost an amount of creative tension, which was the fulcrum of its beauty but this has been replaced with a joy that is seemingly new to the band. I was surprised by the amount of laughter and fun being had on stage. The sound of a band of musicians enjoying themselves is just as capable of producing beauty as creative tensions. Band leader, Miloš Zubac, is a shrewd gambler who is willing to risk burning his hand on the mesmerising flame of beauty. It remains to be seen whether he burns his fingers or reaches the beauty beyond the flame unscathed...”

Eddie Cooney, R2 Magazine vol 37

***

“As I mentioned last issue Prkos Drumski are a band in transition and their performance was by a much changed line-up. The wonderful singersongwriter Sonja Šešlija has left the fold for pastures new and been replaced by the return of original members Dragana Zubac, Tijana Sekulic and Nevena Stefanovic. The loss of Šešlija would be a mortal wound for most bands but Zubac and Stefanovic are talented singers who, alongside violinist/vocalist Staša Kostić – unfortunately missing from this performance – bring new harmonic possibilities to the mix. Despite the release of the latest album, Alhemija only months ago, Prkos Drumski has fundamentally changed. The atmospheric instrumental 'Vilindar' is virtually unrecognisable from its recorded version. Older material, particularly that originating from the pen of Šešlija, was played with a sense of nostalgia rather than being infused with melancholy...”

Eddie Cooney, R2 Magazine vol 37

***

...Svetlost i pustota su prava poslastica za sve ljubitelje akustične muzike čija su osnova ambijentalni folk, folk-rok, pop, džez i bluz. A ukoliko pored toga patite i za besprekornim ženskim vokalima, onda zaista nema sumnje – Prkos Drumski je kao stvoren za vas...

Olivera Popović, Rock Svirke (Nov 11, 2013)

***

...U ovom maniru, publika se svojom reakcijom nadovezala na upečatljiv tekst pesme Šaman – „Da zalud svetu daruješ dostojanstvo, tražeći Čoveka izgubio si carstvo”. Malo brži ritam je najavila pesma Desi se tako da promakne dan, publika je bila vesela i pozdravljala svaki ton pesme. Deca su se igrala, a prostor između pesama je bio obojen doskočicama na dečji račun, koje su svima prijale i podsetile na to što je zapravo bolje da nikad ne izgubimo. Ono dečje u nama. Bezbrižnost koja je sevala iz te dečje igre ispred bine bila je posebno obeležje ovog nastupa, i kao da je ta ptica bezbriga odnela po jedan kamen-teret s leđa svakog člana publike te večeri...

Marijana Vranić, RockSvirke

***

“The gig opened with a performance from Continental Drift favourites PRKOS DRUMSKI (http://prkosdrumski.bandcamp.com/). The ever-changing musician's cooperative played the gig as a seven-piece augmented with an electric guitar, violin, a third acoustic guitar and percussion giving them a fuller, slightly harder sound. New guitarist Milovan Đuđić, who goes by the nickname Jimi, is a talented blues specialist. He adds a completely new flavour to the music of Prkos Drumski with blues licks and riffs pulling the band in a different direction. Violinist Staša Kostić is another talent who can so obviously turn her hand to anything and played with a natural poise and enthusiasm that suggested she has found the band she has been waiting for all her life. She also has a beautiful singing voice that suggests all sorts of new harmonic possibilities.”

Eddie Cooney, R2 Magazine vol 31

***

...Skupina akustičara neobično nazvana Prkos Drumski objavila je do danas par sramotno malo primjećenih albuma, od kojih se svakako izdvaja sjajni Vreme ispred nas. Sada su namjerni snimiti novi album obećavajućeg radnog naziva Alhemija, kojim će nadam se otvoriti još jedno uzbudljivo poglavlje u svojoj povijesti, do sada ispunjenoj neprekidnim promjenama i traženjima…

„Do kraja godine ćemo nastaviti rad u studiju. Pripremamo novi album koji će biti kombinacija studijskih snimaka, singlova i snimaka in vivo. Radni naziv te ploče je Alhemija. Ukoliko nam Nebo bude naklonjeno, taj album će biti gotov sledeće godine”, napisao mi je mejlom krajem jula prvi među jednakim članovima Prkosa Drumskog, Miloš Zubac.

Prkos Drumski nalikuje engleskim progresivcima Jes (Yes), Dženesis (Genesis) ili Višbon es (Wishbone Ash) po učestalim i teško prebrojivim promjenama postave. Probajte izračunati koliko je muzičara u svega desetak godina postojanja prošlo kroz Prkos Drumski, vjerujte mi, izgubićete se baš kao i ja. Pri tom, kad sam krajem 2009. godine slučajno saznao za njihovo postojanje, na netu je bilo teško naći uopšte suvisliji podatak šta je zapravo Prkos Drumski, ko tu zapravo svira, koje su albume objavili i kad! Stoga nije nikakvo čudo što sa takvim stepenom nenamjerne tajnovitosti za Prkos Drumski ne zna 99,9 posto ljudi u Srbiji. Uostalom, do Prkosa Drumskog sam došao sasvim slučajno, otkrivši preko majspejsa odličan novosadski sastav Emanuil, pa preko njih meni dragu Izmenu vremena, pa Mesta, pa...Prkos Drumski. U međuvremenu, stanje se znatno popravilo zahvaljujući podacima izdašnoj zvaničnoj strani www.prkosdrumski.com. Njegovi članovi sebe opisuju kao „družinu više nego bend”, gdje je najvažniji spoj muške i ženske energije. Akustičarsku folk-bluz družinu nazvao je po drumskom cvijetu i pokrenuo na početku stoljeća novosadski kantautor i pjesnik Miloš Zubac, uz suosnivača kragujevačkog gitaristu Aleksandra Milivojevića. Uz drugog autora u postavi Isidoru Lazarević (glas/gitara) iz Kotora, pjevačicu Draganu Bunić i pijanistkinju Tijanu Sekulić, Prkos Drumski objavljuje prvenac Slika (DMC Team 2004), koji danas opisuju kao „izbor ranih pesama, stilski nedosledan“, sa šansonjerskim elementima. Sa dolaskom još jednog kantautora Novosađanke Sonje Šešlije (gitara/glas), drugo otjelotvorenje Prkosa Drumskog snima meni neopisivo lijep album Vreme ispred nas (2007 Brlog Records), za koji sami kažu da je „magična ispovedna folk bajka". Po dolasku Nevene Stefanović (gitara/glas), pripremaju (bez Bunićeve i Sekulićeve) pjesme za treći album, koje ipak nisu zabilježene u studiju, već neobavezni sobni snimci završavaju na CD-u Jesenje lišće (Brlog Records 2010). Posljednje otjelotvorenje Prkosa Drumskog čine Zubac, Sonja Šešlija, i novopridošli Miloš Drobnjaković (mandolina, bas, usna harmonika), Vanja Srdić (perkusije) i Sanja Marković (saksofon). Kada god uzmogne, s njima svira i suosnivač Aleksandar Milivojević. Njihov izdavač, zadarski Brlog Records, ove godine objavio je kompilaciju Gledajući unatrag vidim naprijed, na kojoj su se našli mahom akustičarski izvođači, kantautori i bendovi iz Srbije i Hrvatske koji međusobno sarađuju i nazivaju se Novim odmetnicima. Među njima je i Prkos Drumski sa bajkovitom 12-minutnom stvari Vilindar, za koju kažu da je „manifest treće inkarnacije“ družine”...

Aleksandar Arežina

***

Miloš Zubac je srce ovog benda, srce pokreta „Novi odmetnici“, duša festivala „Poezika (srce je Nataša Pajović!), čovek koji je bio pionir povezivanja regionalnih scena u jednu. To uvek treba imati u vidu. Grupa je osnovana 2000 godine, karakteriše je slaganje muških i ženskih vokala kao i pesme svih žanrova u kojima su osećanja bitnija od buke. Dakle, bluz, folk, kantri, pop sa kantautorskim pristupom i poezijom umesto tekstova pesama. Prkos drumski je biljka koji ne zahteva posebnu negu, sasvim malo pažnje je dovoljno da vam da prelepe cvetove raznih boja. Tako i Zubčeva grupa – čas je ima, čas je nema, ali nas redovno iznenadi sa po nekom prelepom pesmom. Moja omiljena je ona sa uglazbljenim tekstom Ivana Aralice „Cvijetom cvijetaj, srce moje“ koji je izvodio i „Olovni ples“.

Diskografija: (pre B) Slika (2004) Vreme ispred nas (2007) Jesenje lišće (2010) Alhemija (2012) Svetlost i pustota (2013) (posle B) Nemir sveta (2014) Mi smo se već sreli (2015)

Video klipovi: (pre B) Godine neke daleke (7.3K) Majski cvet (6.3K) Pesama poj (4.2K) Kap po kap (3.2K) (posle B) Novom Sadu (2.9K) Nemoj da zoveš (2K) Bretonov san (1.7K) Cvijetom cvjetaj (1.6K)

Budućnost: Prkos je neuništiva biljka, tako da sam siguran da će se kad-tad opet pojaviti. Kad se bude nakupilo dovoljno lepote pretvorene u pesme, Zubac će već okupiti one koji će to najbolje isporučiti svetu.

Srđan Strajnić, Stereo Art Magazin